Vjerujem da u današnje vrijeme, u moru obaveza, dosta ljudi, kao i ja, teško pronalazi vrijeme kako ubaciti barem jednu novu naviku u svoj život. Naviku za koju znamo da nam je potrebna, poput drugih koje smo naučili od malih nogu kao npr dentalna higijena. To već radimo automatski, ma koliko malo vremena imali i koliko god umorni bili. Kako našim zubima, tako i našem cijelom tijelu i duhu treba pažnja i briga. Za time sam imala potrebu, ali nikako nisam mogla naći vremena. Barem sam mislila da nemam vremena. Zapravo sam sebi već davno napravila dovoljno vremena za jutarnju praksu joge, ali trošila sam to vrijeme na kavu i jutarnje vijesti. Prekretnica mi je bio jedan video na koji sam naišla „slučajno“. Radi se o svakodnevnim malim navikama (kojih vjerojatno nismo niti svjesni), ali koje nam definiraju dan i naš odnos prema svakodnevnim zadacima – kao na primjer jutarnje ustajanje i trenutak kada pospremamo krevet i pospremamo li ga uopće? To je bio moj okidač da odmah ustanem iz kreveta i automatski dobijem to potrebno vrijeme koje sam željela. I krenula sam s praksom. Složila sam si 20ak minuta prakse kombinirajući Do-In vježbe, jogu, kratku pranayamu i meditaciju.
Koji početak jutra!
Promjene koje sam odmah primijetila su da sam živnula, moj duh je živnuo i moje tijelo je dobilo neku snagu. Pokrenula s energija, oslobodio se protok. Koja mi je to promjena bila tako krenuti u dan! Osjećam se snažnije, moćnije, a s druge strane prijemćivije, proširene percepcije. Osjećam se živo i prisutno. I samo idem kroz dan s povjerenjem. Povjerenjem u život. A onaj osjećaj sve bih, ali ne znam kada, pretvara se u neki filter mudrosti koji mi treba prije nego uzmem sve što mi je uistinu potrebno. Nekada je potrebno odreći se nekih starih, možda čak i ugodnih navika da bismo napravili prostor za nove navike, ali i nove mogućnosti koje nam dolaze po putu.