Nekada je teško biti strpljiv. Pogotovo kada ne znamo kojim putem da dođemo do cilja i kada ne znamo koliko nam vremena treba da stignemo tamo. Kada bismo znali te dva parametra, bilo bi nam puno lakše biti strpljivima. Mogli bi odbrojavati, iščekivati taj dan jer znamo da će doći.
Međutim kada to ne znamo događa nam se da počnemo vrtjeti svakakve filmove u glavi, kao o ispravnosti naše odluke, vjere u same sebe – možemo li mi to, što mi je ovo trebalo, zašto se ništa ne događa, zašto ne ide planiranim smjerom, nailazim na puno prepreka, sigurno je krivi smjer, da se vratim, zašto me ne voli, što sam pogrešno učinio/la i slično?
Tada stani!!!
I skreni fokus na nešto drugo. Promijeni smjer, uspostavi protok.
Ostajanje u začaranom krugu briga i sumnji, dovodi do blokada energije, izlazimo iz protoka i stajemo. Zablokiramo se i sabotiramo sami sebe. Kada primijetimo da smo upali u taj krug ili da nas pokušava uvući taj vrtlog briga koje samo rastu, nadograđuju se i na kraju postaju imaginarne, trebamo se zaustaviti i napraviti nešto drugo. Skrenuti misli i djela u drugom pravcu. Meni puno pomaže odlazak u prirodu. Svjež zrak i šetnja tako nježno smanjuju taj negativni naboj. Zapravo u kratkom roku najčešće se ništa ne promijeni od situacije, ali se promijenim ja. Promijeni mi se energija s kojom gledam na tu situaciju. Negativnost izgubi moć.
Također i bilo koja druga aktivnost može pomoći. Kratko vježbanje, svjesno disanje, meditacija, razgovor s dragom osobom (onom koja vam diže energiju i podržava istinskog vas, koja vas može nasmijati i oraspoložiti). Ako vam se to dogodi na poslu, maknite se od stola, odvojite 5 minuta ili koliko vam treba za pauzu, popijete čašu vode, kavu, vidjet ćete da kad se vratite nazad za stol, opet ćete imati uzde u rukama. Pokrenut ćete se s mjesta i samo će krenuti!
Jako je važno osvijestiti trenutak kada trebamo okrenuti svoja jedra i prilagoditi ih kako bismo krenuli dalje.