Kreće vrijeme godišnjih odmora i produženih vikenda, praznika i spajanja. Vjerujem da je ovo period godine koji svi čekamo s nestrpljenjem. Međutim, većina nas ulazi u godišnji odmor pod velikim stresom jer želimo sve završiti na vrijeme, pripremiti posao za period kada nas nema, a usput se želimo spakirati i organizirati za taj mali broj dana da nam bude savršen. I onda kada stignemo na destinaciju za odmor, shvatimo da se ne možemo odmah opustiti. Prođe i nekoliko dana dok se ne riješimo prvog vala napetosti, brige oko nedovršenih zadataka, i dalje svakodnevnih mailova i poziva. I kada napokon krenemo uživati znaju se javiti i neke nelagode kao glavobolje, umor, prehlade i bolovi.
Naravno da se pitamo zašto baš sada i zašto baš meni. Tek kada se malo odmaknemo od posla, počinjemo osjećati umor i bolove. Ovakvo stanje najčešće pogađa osobe kojima je najpotrebniji godišnji odmor. Zbog obujma posla ne možemo se opustiti, a kada smo jako okupirani poslom, možda nismo niti svjesni da nam je imunitet slab ili da smo bolesni. Jedan od razloga zašto se javljaju glavobolje tijekom godišnjeg odmora je to što konačno imamo prostora za disanje. Ako imamo zahtjevan posao ili užurbani obiteljski život, vjerojatno nam se čini da “izdržavamo” većinu dana. I onda na odmoru, kada nema hitnih zadatka, naše tijelo napokon ima priliku poslati nam poruku. Moli nas da usporimo i obratimo pozornost na njega, sada kada konačno imamo vremena.
Poslušajte što vam tijelo govori. Što prije čujete, prije će vam biti bolje.
Trebamo shvatiti na što nam tijelo skreće pozornost. Kako se trenutno osjećamo? Jesam li možda ljut/a zašto me tijelo boli baš sada dok sam na godišnjem? Bijesan/a sam što mi šef i dalje šalje mailove? Osjećam se krivim/om što svoj posao prepuštam kolegama? Opterećen/a sam razmišljanjem o tome koliko ću svojih i dječjih kofera morati spakirati i raspakirati u sljedećih nekoliko dana? Možda postoji situacija koja me još uvijek opterećuje ili gubitak koji nisam u potpunosti oplakao/la? Kada sam zadnji put stvarno usporio/la?
Najteže je izbaciti osjećaje van. Mnogi ljudi smatraju da je korisno pisati o situaciji, tapkati ili voditi svoj unutarnji dijalog naglas. Koju god metodu upotrijebili, trebamo nastaviti s njome sve dok ne osjetimo osjećaj emocionalnog olakšanja i veće jasnoće. Ako osjetimo i malo olakšanje, to je u redu. Isto tako je u redu ako i dalje osjećamo bol. Probajmo prolaziti kroz dan, dajući sve od sebe da skrenemo fokus na sadašnji trenutak i lijepe stvari oko nas. Pokušajmo biti dobri prema sebi. Nemojmo osjećati krivnju što na odmoru nismo bili “zabavni” kao što smo željeli biti. Umjesto toga, odgovorimo svome tijelu s ljubavlju i razumijevanjem. “Znam da trenutno patiš i to je u redu. Obratit ću pozornost na tebe, a ovo neće trajati zauvijek. Ja ću se brinuti za tebe.”
Kako se i prije godišnjeg odmora možemo pripremiti za već ovako očekivane stresove?
Redovno prakticiranje tehnika disanja i opuštanja pomaže nam da se brže prilagođavamo novonastalim situacijama, a i znamo kada i kako ih koristiti. Isto tako shiatsu tretmani nam mogu pomoći da ostanemo u protoku, da jednostavnije svladamo postojeće izazove, da s lakoćom prođemo kroz stresne periode i vratimo se brže u balans. Koliko nam može biti podrška u opuštanju, toliko nam je shiatsu podrška i u pripremama za svakodnevne i nove izazove. Jer i nakon godišnjeg odmora trebamo se opet vratiti na posao ili školu. I na samu pomisao tog ponedjeljka kada nam se javlja knedla u grlu ili nervoza u želucu, shiatsu nam može pomoći da svladamo anksioznost, nelagodu, strah, zabrinutost, nervozu, paniku i pripremiti nas da s vlastitom sigurnošću i lakoćom uđemo u novi dan.