Kada razgovaram s drugim ljudima o aktivnostima, mnogo puta čujem da kako kažu da joga nije za njih. Najčešći razlog je taj da je smatraju pasivnom i premalo izazovnom za svoje fizičko tijelo. Međutim ne želim pisati o stilovima joge, među kojima ih svakako ima i dinamičnih i izazovnih te vjerujem da svatko može pronaći stil za sebe. Pisat ću o jednom suptilnijem dijelu kojem nas joga uči a to je uloga promatrača i pomicanje vlastitih granica.
Kada nam život postane niz ponavljajućih događaja, dok se držimo istih uvjerenja, navika, ponašanja i odnosa, stvaramo oko sebe granicu unutar koje nam je sve poznato i sigurno, a sve van nje nam se čini nejasno i zastrašujuće. Zona udobnosti je stanje u kojem se osjećamo sigurno i opušteno, u kojem su nam stvari poznate i osjećamo da imamo kontrolu nad svime. To je kao da gledamo TV na kauču u pidžami, prilično ugodno i udobno mjesto. Često činimo sve kako bismo ostali u toj utješnoj zoni. To je jedan od razloga zašto ljudi ostaju u karijerama ili vezama koje ih više ne ispunjavaju niti ih čine sretnima. Ostaju tamo gdje im je sve poznato („ugodno“) i ne žele se izlagati suočavanju s nepoznatim i neočekivanim. Te su zone individualne i za svakoga od nas različite. Ono što može potaknuti jednu osobu, drugu može paralizirati, stoga je važno pronaći mjesto gdje možemo eksperimentirati svjesno izlazeći iz svoje zone udobnosti, a da si ne stvaramo previše stresa – bilo za svoje tijelo ili za um.
Prostirka za jogu može biti mjesto na kojem svjesno radimo na našim granicama
Kada napuštate svoju zonu udobnosti, možete imati dojam kao da se cijeli svijet ruši oko vas, no to također može značiti da vam se otvara jedan novi prostor za rast. Ako se odlučite preseliti iz svog poznatog svijeta u ovaj drugi gdje zapravo možete rasti, joga je jedna od stvari koja vam može pomoći u toj promjeni. Prakticiranjem joge stalno promatramo i istražujemo svoje nove granice, a da pritom ostajemo uzemljeni. To nas uči stjecanju samopouzdanja, osjećaja sigurnosti i povjerenja unutar sebe.
I u svakodnevnom životu možemo donositi odluke iz smirenog, a ne stresnog stanja.
Joga djeluje ne samo kada su poze opuštajuće, već i kada su stresne. Prilikom izvođenja asana (joga položaja) ima onih u kojima bismo mogli ostati duže vrijeme. Ti položaji tijelu gode i trebaju mu, ti položaji su nam podrška. Međutim ima položaja koji su nelagodni, osjećamo napetosti i jedva čekamo izaći iz njih. Te asane nam stvaraju stres koji se može iskusiti kada sami sebe izazivamo fizički (zahtjevni položaji, i naša tjelesna ograničenja) i mentalno, na primjer, tijekom sata kada se um želi kretati brže od tijela. Dio bogatstva vježbanja na prostirci dolazi od priznavanja da određene poze mogu biti zastrašujuće – strahovi koji mogu biti potaknuti stvarima kao što su ozljede iz prošlosti, uočena ograničenja i općenito neiskustvo s novom asanom. Osluškivanjem i promatranjem vlastitih granica čujemo i poziv tijela da nešto poduzmemo. Kao prvo da ne prijeđemo granicu boli i ostanemo u zoni sigurnosti od ozljeđivanja. A onda i da nešto napravimo s tom napetosti kako bismo joj pomaknuli granicu i naposljetku uklonili. Na taj način iz vlastitog mira i tišine stvaramo nove navike, da iz smjera stresa krenemo put opuštanja.
Kada znamo gdje su nam granice, onda možemo nešto i učiniti s njima.
Ako nikada ne izađemo iz svoje zone udobnosti, propustit ćemo mnogo uzbudljivih stvari koje život nudi. I da, izlaskom iz zone možemo se uplašiti, osjećati se tjeskobno, možemo doživjeti stres i neizvjesnost, možemo se čak osjećati izvan kontrole, ali isto tako ćemo požnjeti toliko dobrobiti kao što su:
- širenje osobnog pogleda na svijet
- učenje novih stvari i vještina
- prilike za osobni rast i razvoj
- povećati kreativnosti
- radost i osjećaj osobnog postignuća
- i najbitnije – proširit ćemo svoju zonu udobnosti!
Kada jednom pomaknemo svoje granice, ne, nije gotovo! Pojavit će se neka nova granica. Ali sada znamo da i nju možemo pomaknuti. Prelaženje granice po granice može nas u neke nove krajeve svijeta, ali i našega tijela i uma.
Možeš li biti tih/a, miran/a i samo promatrati?