Zamislite jedno zaigrano dijete. Ako imate djecu oko sebe obratite pažnju na to ili se prisjetite kako izgleda dijete kada se igra. Ono je u potpunosti prisutno u svojoj igri. Prostor oko njega postaje neki drugi svijet i neka druga realnost. Toliko uživa u toj igri da nije niti žedno niti gladno, da mu nije niti vruće niti hladno. Vrijeme tada za njega ne postoji. Možete li zamisliti taj osjećaj?
Prisjetite se kada ste si dopustili tako otploviti, i u kojim aktivnostima. Dopuštate li si da vas nešto tako zanese?
Kako rastemo i starimo sve oko nas postaje nekako ozbiljnije. Život i odrastanje dovode nas do jednog trenutka kada shvatimo da više nismo bezbrižni i da je red na nama da preuzmemo različite odgovornosti u životu. Odgovornost za svoj život, pa s vremenom za našu djecu i, s godinama, za naše roditelje ili starije osobe oko nas. A da ne govorimo i o ostalim svakodnevnim obvezama (posao, plaćanje računa, briga oko kućanskih poslova i slično). Lako je moguće da s vremenom izgubimo dječju zaigranost.
Međutim ta dječja zaigranost nas ne iscrpljuje, nego nas čini sretnima, ushićenima i ispunjenima. Možemo biti sretno umorni, ali u suštini zadovoljni! To stanje dječje zaigranosti nam može biti izvor kreative, naše punjenje baterija ili naša zona opuštanja.
Nekoliko aktivnosti u kojima ja uživam i lako izgubim pojam o vremenu, a vama mogu poslužiti kao inspiracija:
- vrtlarenje
- igranje s djecom
- dok radim shiatsu tretman
- osobna praksa joge
- pisanje i pripremanja ovih materijala i postova za društvene mreže (to mi je novo otkriće i skroz sam zaigrana dok istražujem i učim nove stvari jer sam s ovime teka nedavno počela 😊)